Homoseksualnost nije bolest
16 Oct 2010 1 Comment
ok. ja znam da svi mi, razumni ljudi, znamo ovo kao cinjenicu i kao takvu je prihvatamo. dodje sad neka osoba i kaze da je homoseksualnost bolest. i sta ces da odgovoris. moram reci da sam bila ‘stumped’ i da nisam imala pojma u pocetku ovog jako nerazumnog argumenta. pa, sta da kazem osim “nije”.
e sad, prije dva dana, na jednom od predavanja na mom fakultetu (politickih nauka), odsjek novinarstvo, dva buduca novinara nisu znala da homoseksualnost nije bolest. e, ovdje ima vise od jednog problema.
prvo: ako si novinar, get your facts straight! sta vam je ljudi, ako mislite da razgovarate o necemu, ne mozete da povlacite sve rijeci iz svojih osjecanja, ili nedostatka istog. takodje, stavljanje ovih rijeci u usta nekom doktoru koji je nekad na radiju rekao da je homoseksualnost bolest je takodje argument koji – ne pije vodu. aha. vjerujem ti.
drugo: ni jedna knjiga biologije ne pise o tome da je homoseksualnost bolest. jedine knjige koje to pisu su (a ispravite me ako grijesim) religijske knjige. kako religija nije nauka, nece moci.
trece: na fakultetu si politickih nauka. kako to da nemas ni malo zdravog razuma, nego si upleten u neke dogme iz svoje primarne socijalizacije kad ti je drustvo pricalo sto je dobro a sto lose, i kako treba da se ponasas. dodjavola s tim. mi smo ovdje da ucimo toleranciju. ma, ni to, mi smo ovdje da ucimo, a ne da budemo upleteni u neke dogme. eh.
i navrh svega, uporede homoseksalnost sa alkoholizmom i sklonoscu prema samoubistvu. takodje, svaka vrsta seksa koja nema veze sa pravljenjem beba je neprirodna. cak i izmedju ljudi koji nisu gay. hmmm… takodje culi na radiju. zvuci poznato, mislim da je orvel pisao o tome u jednoj maloj knjizi koja se zvala 1984.
kad sam se malo povratila od soka i napada smijeha, nesto mi je bilo nevjerovatno da neko takvu stvar kaze, i ozbiljno misli, rekla sam: “a sta je sa korektivnim silovanjima. znate, to je ono kad je zena gay, muskarci je siluju, da bi prestala da bude gay. desava se stalno svuda, pogotovo u juznoj africi. ako je to bolest, mora da postoji lijek… je l’ to lijek?”
obije su me gledale kao da sam pala sa marsa. izgleda da nisu cule za tu tehniku. “nije izlecivo, ne treba traziti lijek.” rece jedna. ha, pa ne treba traziti lijek, jer NIJE BOLEST!
Da ne bih prepricavala zasto nije bolest, ima ovdje jedan dobar clanak, ko zeli, neka pogleda
http://notsostraight.wordpress.com/2006/01/21/why-homosexuality-is-not-a-mental-illness/
ENJOY THIS!
COULD NOT HAVE SAID IT BETTER!
Znaci, volis da mrzis?
12 Oct 2010 1 Comment
in problemi društva Tags: anarhija, gay, ljubav, ljudi koji mrze su zli, love, mrznja
…i to je otprilike sve sto volis, jel da?
prije par dana postavila sam pitanje “interesantna misao. umires jer ti otkazuju bubrezi. gay osoba ti donira bubreg. da li prihvatas ili odlucujes da umres, jer ne zelis gay bubreg?” e, sad, cijela ova stvar je naravno apsurdna, ali posto se mi stavljamo u apsurdne situacije svakodnevno, odlucila sam da ga izbacim, jer nisam ni u najgoroj nocnoj mori sanjala da jedan od odgovora moze biti
“jaci je izbor dva metra ispod, nego zamisao da imam nesto prljavo u sebi…”
prvo sam se nasmijala. da li je moguce da neko misli nesto ovako. na moje sledece pitanje, da li bi ta osoba dopustila da joj clan porodice umre, nije mi odgovorila jasno. iskreno, ne znam sto je napisala, nesto o hormonima i jos neke gluposti.
ispada da ta osoba vise mrzi ljude koje mrzi nego sto voli ljude koje voli, sto znaci da… sami mozete zakljuciti sto to znaci.
ovo je necuveno. iskreno receno, zgrozena sam takvim komentarom i iskreno se nadam da to nije nesto sto bi stvarno uradila. jedna od najtuznijih stvari je sto ja ovu osobu znam nekih cetrnaest godina i nisam znala da gaji toliku mrznju u sebi.
i onda sam ponovo pred velikom moralnom dilemom. za mene licno, nije u redu mrziti ljude koji mrze. pa, ja ih zalim. neko ko osjeca toliku mrznju, nije sposoban za ogromnu ljubav koju ja osjecam svaki dan. prema svojoj porodici, svom decku, svom psu.
i njima sam zahvalna sto mi daju podrsku da se borim sa ovakvim ljudima svakog dana.
Biti gay NIJE izbor.
11 Oct 2010 8 Comments
in problemi društva Tags: gay, ljubav, mrznja, nije izbor, prijatelj
E ovako, imala sam jedan lijep argument poslednjih nekoliko dana. Znaci toliko lijep, da sam zeljela da spavam tri dana i da uopste nisam htjela da komuniciram sa ljudima punim mrznje.
Kaze on “biti gay je izbor”. Ha! To je najveca glupost koju sam u zivotu cula. Biti gay je tesko. Posebno u nasem drustvu. Mislim, svi znamo sta se desilo juce. Biti gay znaci kod nas – nemati osnovna ljudska prava, zivjeti u strahu vecinu vremena da ce ti neki primitivni majmun razbiti glavu ciglom, zivjeti u tajnosti, strahu da kazes roditeljima, prijateljima, jer su sanse velike da ce te odbiti i potjerati iz svog zivota. Sad, zasto bi IKO birao to? Recite mi vi, koji mislite da je biti gay izbor… ZBOG cega bi iko birao da zivi u srahu od smrti svakog dana?
Znaci, nije izbor. Sad, ako nije izbor… To znaci da je neko gay od rodjenja. I tu se postavlja ocigledno pitanje. Kad vi zelite da ubijete ovu osobu? Kad zelite da je izbacite iz drustva?
Dok je beba?
Kad napuni 4 godine?
Kad napuni 10 godina?
kad napuni 15 godina?
.JPG "15 yr old")
E sad zamislite da je ova osoba vas najbolji prijatelj. I sa 15 godina kaze vam da je gay. Odrasli ste zajedno. Da li zelite da ubijete svog najboljeg prijatelja. Ja se nadam da je vecina vas rekla “ne” na ovo pitanje. I ako ne bi ste ubili svog najboljeg prijatelja, svoje dijete, svog roditelja… razmislite… svi oni ljudi koji bivaju diskriminisani, vrijedjani, plaseni svaki dan, oni su necije dijete, roditelj, najbolji prijatelj. Oni su ljudi. I oni su nekad bili bebe.
Pustite ljude da zive. Neka imaju svoja prava.
Duboko razocarana “prijateljima”
11 Oct 2010 2 Comments
in problemi društva Tags: gay, gay parada, ljubav, mrznja, podgorica, prijatelji, razoracenje
Danas je bio jako tezak dan za mene. Shvatila sam da velika vecina ljudi sa kojom ja svakog dana komuniciram jeste homofobicna.
Postala sam duboko razoracana u vecinu ljudi koje znam.
Razocarana sam zbog sebe, i zbog mojih prijatelja koji su gay.
Ne mogu da vjerujem da ima toliko mrznje medju mladim ljudima. Ne mogu da vjerujem da oni ne znaju sta pricaju. Bukvalno pricaju, a vidi se da ne znaju mnogo o temi. Kazu “ne mrzim, ne osudjujem, ne diskriminisem” a u istoj recenici dodaju “ne bi trebali da imaju pravo na brak, pravo na djecu, pravo na zivot”. Ne treba ni da vam kazem na kakvom su intelektualnom nivou bili ti razgovori i koliko je mrznje bilo tu. Mi zivimo na Balkanu. I mali djelic mrznje dovoljan je da podstakne mase da polome grad.
I sad kazu “necemo paradu u Podgorici”. E, onda necete ni u Evropsku Uniju, onda necete napredovati jednog centimetra. “Ne zelimo ljubav u Podgorici.” Oni zele mrznju u Podgorici. Kao da u Podgorici nema dovoljno mrznje. Mrzimo sve druge vjere, mrzimo sve druge nacije, mrzimo sve druge seksualne orjentacije, i naucicemo nasu djecu da urade isto. Jer je to ucenje djece dobrim vrijednostima. Lomiti grad, lomiti ljude, vikati, mrziti. To nasa djeca treba da znaju. Ona ne treba da znaju da svi ljudi imaju svoja ljudska prava. Da je pravo na okupljanje jedno od njih. Da je pravo na zivot osnovno ljudsko pravo. To je manje bitno.
Zlocin iz mrznje. Tako se to zove u svijetu. To sto vi pricate, i to sto vicete. To je zlocin iz mrznje. Samo da znate.
Sta da je vas brat, kcerka, roditelj osoba drugacije seksualne orjentacije. Da li biste uzeli ciglu i izlupali je na smrt? Ili bi ste je zagrlili i rekli da cete joj pomoci da osvoji prava i slobode koje po zakonu ima. Razmislite malo o tome.
Danas sam se borila sa svojim moralnim nacelima. Ja ne zelim da mrzim ljude koji mrze. I ne mrzim ih.
Ali su me razocarali. Malo sam i tuzna za njih. Karma je cudna stvar.
Proci ce i to. Samo neka ljubav zivi.
Mrzis Gay populaciju toliko da zelis da ubijas? Cestitam tvojim roditeljima, imaju gay sina.
10 Oct 2010 2 Comments
in problemi društva Tags: gay, gay parada, ljubav, mrznja, psihologija
e, ovako. prvo se izvinjavam zato sto cu koristiti samo jedan rod (muski). koristenje oba roda bi poremetilo tok price, a za sve sto kazem “on” mislim i “ona”.
beogradska parada ponosa je odmah naisla na probleme. vec je mnogo ljudi povrijedjeno i mnogo ljudi, ali ne dovoljno, uhapseno zbog zlocina mrznje koje pocinjavaju.
ja sam tolerantna osoba. tolerisacu vecinu stvari, ali me ljuti, i kazem, jako me ljuti kad vidim divljaka sa dvadeset i dvije godine koji ne umije sebi nos ocistiti da ide ulicom i siri mrznju. iskreno, zelim da bas tu osobu zadesi to zbog cega on mrzi, a onda se sjetim. PA ON MRZI SEBE! i onda se sjetim jos necega. osnovna psihologija je da su vecina homofobicara ustvari gay.
primjeri na ovom linku: http://blogs.citypages.com/dressingroom/2010/06/top_5_homophobe.php
ali to nije sve. ja licno znam za dva primjera ljudi koji nisu senatori i osnivaci anti gej organizacija. zamisli koliko moras da mrzis sebe da osnujes organizaciju protiv onoga ko si ti.
a svi vi koji kazete adam i eva – ja kazem, adam i eva je samo jedan jako zastrasujuci mit. prvo, ako je bog napravio samo dvoje ljudi, onda je dozvolio incest izmedju njih i njihove djece. kakav to bog dozvoljava incest, a ne ljubav.
LJUDI SE VOLE! vasa mrznja nece sprijeciti ljubav. a vi koji mrzite najvise, pa vi ste jako ljubomorni i unistavate sebe, jer ne umijete ni sebi da priznate ko ste, a oni koji umiju i koji su ponosni na to… e oni nisu krivi za to. naucite da volite sebe i pustite druge da zive svoje zivote. inace cete zavrsiti sami, tuzni i… pa, sami.
if you’re funny lookin’, your money means nothing!
04 Sep 2010 1 Comment
in problemi društva Tags: funny, money, stupid banks
so, my boyfriend buys a court jester hat. blue and white, colors of the local club. and we wear it around town.
i had to go to the bank and do some stuff, but the security guard told me to take it off. “you can’t wear that in here. it’s… ummmm illegal” sure it is. well, i don’t have to be here anyways, goodbye.
so we went on. a different bank was okay with it. guess they are better at capitalism.
….she gave me her necklace….
27 Aug 2010 1 Comment
in fun fun fun!
hello, my dearest readers (all five of you),
i guess i can’t help it but try to do things that are less “adult”. i personally, don’t want to grow up, so i seem to be doing things… well, i’ll just get into the story.
my boyfriend and i took a walk the other day and went to the park (to SWING!). you know how much i love swinging, especially now when he taught me how to do it on my own.
but, while swinging, i notice a little girl sitting on a bench, all by herself, looking all sad. i decide to see what’s going on and it turns out, no one wants to push her so she can swing. and i can relate to this, up until a month ago, i couldn’t swing without anyone’s help, either. so, i ask her if she wants my help, but she’s still pouting.
“no swings!”
“okay, okay, no problem”, i say. “wanna go to the teeter totter?”
“yes!” she says and gets up, all bouncy.
by the time we get to the swing, a three year old speedy gonzalez swoops in and grabs one of the teeter totter seats. fine with me, i was happy they are playing, and i was just watching the speedy, so she wouldn’t fall down.
and after they were done, little not so sad girl, whose name is actually angela went to the swings. i was teaching her how to swing, and she got the hang of it just fine.
and then she pushed me down the slide.
the slide and me… not such a great idea. i kinda get stuck in it every time, for it’s made for kids, but angela insisted i go down the slide. she would stand behind me and pushed me down the slide. i tried to run away once. four kids were chasing me! i don’t know how the other two became a part of our group, but i am guessing we looked like fun!
so, we continued chasing a around, swinging, sliding and even playing hide and seek (it’s been a while). if you haven’t done those things in a while, i gotta tell you – IT’S HARD WORK! seriously, i am not completely out of shape, but wow! those kids can run… and run… and run.
when it was time to go home, angela grabbed me and asked her mother if i can go home with them. her mother laughed.
then she took of one of her necklaces and gave it to me, to remember her by. and that was so beautiful i almost cried. i hope to meet her again some day.
